|
Veza za dijeljenje: https://hanglberger-manfred.de/schuldzuweisungen-gegen-eltern-kroatisch.htm
|
|
Okrivljavanje
roditelja pogoršava
konflikt Problem tradicionalne terapije: Tradicionalna terapija obično traži uzroke u traumatičnim
događanjima iz djetinjstva.: u tom su slučaju uvijek roditelji
krivci, jer su djeca o njima potpuno ovisna i na djecu imaju kompletan
utjecaj. Kao odrasli osuđujući svoje roditelje, stavljamo sebe u
ulogu žrtve i pri tome samo pogoršavamo svoje stanje nemoći. Postajemo
umorni, slabi i bespomoćni. Kroz pojačano svaljivanje krivice na roditelje, mnogi postaju još
nemoćniji i slabiji. Postaju slijepi u odnosu na svoju osobnu
odgovornost i udio u samom problemu.: Nastaje začarani krug, kojem se teško mogu oduprijeti – sve dok i
dalje ostaju u modusu optuživanja. Takvu mustru razmišljanja i ponašanja je
jako teško promijeniti.
Takva optuživanja su nerijetko dio obiteljske tradicije, koja se
provlači kroz generacije. Tim više, što te optužbe već odraslog
čovjeka u odnosu na jednog od roditelja vode k tome, da sam taj
čovjek postaje kao i taj njegov roditelj. Monogi obiteljski terapeuti smatraju, da se to događa zato što naša
podsvijest ŽELI voljeti i cijeniti svoje roditelje. Ako to netko niječe
kroz svoje ponašanje, tada njegova podsvijest počinje djelovati i ta
osoba počinje oponašati svoje roditelje i ponavljati njegovu sudbinu,
čime učvršćuje svoju vezu s njima. Tko dugoročno optužuje i omalovažava oca ili majku, tjera podsvjesno
svoje vlastito dijete u u solidarnost s bakom ili djedom i time im
otvara vrata kroz koja se pokušavaju miješati u te odnose. Jer, djeca stalno pokušavaju svoju rodbinu održati na okupu, te se
solidariziraju (nerijetko preuzimanjem njihovih osjećaja) s
odbačenim članovima iz obiteljskog sistema i počinju se
ponašati kao bakini ili djedovi predstavnici u odnosu prema roditeljima i
tako postaju teško odgojivi. I upravo stoga unuci bolje slušaju baku i djeda nego vlastite roditelje,
jer u sebi nose njihove duhovne rane i razočaranja. Unuci se
poistovjećuju s njihovim osjećajima, te ih tješe i pomažu im, a još
više kada ih bake i djedovi razmaze i time ih vežu na sebe kao svoje
tješitelje. Od strane bake i djeda se to još češće događa, kada se u
svojim duhovnim bolima od strane svoje djece ne osjećaju shvaćeno i
utješeno. U tom slučaju se vlastita djeca obezvrjeđuju, a unuci se
guraju u ulogu zamjenskih roditelja za baku i djeda, a u tom slučaju
dolazi do konflikta između njihove djece i unučadi. Ako pak roditelji pokušavaju svoju djecu zaštiti od utjecaja bake i
djeda, na način da baku i djeda ponižavaju, nastaje kod jednog od unuka
osjećaj nesvjesne solidarnosti s bakom ili djedom, što opet može na to
dijete toliko utjecati, da se teško nosi sa životnim problemima, jer je podsvjesno
opterećen tuđim osjećajima, koje ne razumije i stoga
roditeljima pravi velike probleme tijekom odgoja. OBITELJSKA TERAPIJA: Kako pokušava obiteljska terapija spriječiti
optuživanje? 1. Uzeti u promatranje TRI generacije Obiteljski terapeut radi s podacima
od tri generacije. Dakle, obiteljska terapija se ne bavi samo klijentovim
djetinjstvom, nego djetinjstvom i cijelim životom njegovih roditelja i
praroditelja. Kroz sve to se pokazuju roditelji ne samo kao počinitelji,
nego istovremeno I kao žrtve. Ukoliko se uspiju uloge prijestupnika odvojiti
od uloge žrtve, tada optuživanje nema više nikakvoga smisla. Tada je jasno da
se radi o tome, da se problemi trebaju riješiti bez optuživanja drugih. 2. Prvenstveno obratiti pažnju na činjenice, umjesto na ponašanje I
karakter pojedinca Obiteljska terapija se prvenstveno bavi osobnim i društvenim povijesnim
faktorima svih osoba u sistemu. Dakle, prvo se istražuju sudbinska
opterećenja predaka i kako su se ista odrazila na njihovo ponašanje i
životni stil. Često su ograničenja u to vrijeme vodila ponašanjima,
koja su tada glasila kao rješenje nekih problema, ali koja su istovremeno
prouzrokovala daljnje boli i probleme. Tko prepoznaje i razumije nečiju sudbinu I duhovne rane, taj će
imati I više razumijevanja za njegovo problematično ponašanje – ali
će se i znati bolje ograničiti i zaštititi od njegovih negativnih
utjecaja. Tko se nauči zaštititi i radi na ranama iz svoga djetinjstva, u
stanju je odreći se optuživanja i konzekventno preuzeti
odgovornost za svoje probleme. 3. Kako prepoznati simbiotske odnose i kako ich razriješiti Iza optuživanja često stoje uzaludni i razočaravajući
pokušaji da kao dijete duhovno pomognemo svome roditelju. Djeca, koja na ovaj
način žrtvuju svoje vlastito djetinjstvo, imaju kasnije problema brinuti
o sebi samima. Oni su naučili DRUGE ljude razumjeti i istima pomagati,
ali nisu naučili sebe osjećati i zastupati svoje vlastite interese. Neki roditelji primijete tijekom života da njihova odrasla djeca imaju
problema i pokušavaju se miješati u njihov život, čak i u odgoj njihove
djece. Takva odrasla djeca su povezana sa svojim roditeljima utoliko, koliko
s jedne strane osjećaju samilost, a s druge strane bijes i
bespomoćnost zbog njihovog miješanja u vlastiti život. Ti su roditelji svjesni da njihov sin (ili kćer) nisu u stanju
zastupati svoje osobne interese – zbog neprihvaćanja samog sebe – i da
im je teško za sebe donositi prave odluke. Osjećaj prezira nastaje još više, kada djeca ne uspijevaju ostvariti
prestižna očekivanja svojih roditelja, bilo da se radi o poslu,
politici, umjetnosti, sportu i sl. Dakle, ne uspijevaju kompenzirati
roditeljski osjećaj inferiornosti, nastalog zbog tih nerealnih
očekivanja. Nadalje, kroz optuživanje roditelja se taj odnos još više pojačava,
umjesto da slabi, jer sin (ili kćer) kroz to optuživanje ne prepoznaje
svoju odgovornost, niti je preuzima. Pri tome se vlastita situacija
pogoršava, a što opet utječe da se roditelji pojačano miješaju u
život djece. Za rješavanje tih simbiotskih odnosa i optuživanja je
ev. potrebno: Rad na unutarnjem djetetu (Na tjelesnom nivou: staviti
ruke na trbuh): - Dijete, koje to više nije, prepoznati u sebi (u predjelu
trbuha), kao da je tu - To unutarnje dijete zaštititi: ruke položene na trbuh
zrače ljubav i zaštitu - Prepoznati osjećaje unutarnjeg djeteta I dati mu
prostora u sebi (većinom su to bijes i suze) - Dozvoliti te osjećaje i svjesno ich izraziti - A onda sebe osjetiti kao tjelesno I duhovno odraslu
osobu – bez da se izgubi solidarnost s unutarnjim djetetom - Dakle – oplakati vlastito djetinjstvo, umjesto da ga
pokušavamo oživjeti i druge tjerati u zamjenske uloge roditelja … i umjesto
da roditeljima, od kojih ne dobivamo ono što očekujemo, stalno
predbacujemo i okrivljujemo ih (Rad s
unutarnjim djetetom) Razbiti simbiozu s roditeljima: - razbiti ekonomske i organizacijske ovisnosti - što je moguće manje pričati o svojim osobnim problemima i
konfliktima, da bi se izbjeglo miješanje od strane roditelja, kaoi
prenošenje njihove emocionalne energije (koji su možda u bijegu od sebe samih
ili od partnera) na sebe - dobro paziti na ponuđenu pomoć od strane roditelja, da ista
ne bi prešla u miješanje u vlastiti život – inače, odbiti pomoć - prilikom pomoći roditeljima prvo kritički provjeriti njihovu
potrebu I ako je moguće, prvo organizirati pomoć sa strane, umjesto
da sami pomažete (jer se time pomalo izvlačite iz uloge pomagača iz
djetinjstva) - roditelje respektirati u svojoj originalnosti, prepoznati i
respektirati razlike Kako pomoći pri tome: Napisati biografiju oca I majke: - Izraziti suosješanje za njihove boli - Razumjeti vrijednost njihovog sistema - Razmisliti o razlici njihovog I svog Sistema vrijednosti I isti
respektirati - Vlastiti život svjesno prihvatiti od svojih roditelja (sebe shvatiti I
prihvatiti kao one koji primaju, a roditelje kao one koji daju - Shvatiti I prihvaiti postojanje svojih roditelja u vlastitom tijelu I
psihi, te im tamo dodijeliti odogovarajuće mjesto (ni dominantno, ni
potcjenjujuće) - Kako zaštititi djecu? - Roditelji mogu napisati životopis praroditelja i složiti foto-galeriju,
da bi djeci mogli bolje objasnili njihovu životnu sudbinu. Svjesno
doživljeno suosjećanje i respekt prema sudbini praroditelja
sprječavaju samouništavajuće i nesvjesno solidariziranje
unučadi s njima, kao i koaliciju praroditelja (bake i djeda) s unucima
protiv roditelja. - Obred: (primjer): JEZERO SUZA - Kod razdvojenih roditelja pomaže jedan od roditelja djetetu svjesno
prihvatiti život drugog roditelja (te ga poštivati kao izvor svoga
postojanja), te time sprječava da baka ili djed ne zauzmu zamjensku
ulogu oca- ili majke i time se miješaju u njihov život - |
|
|
|
Prevela : Paula Marcinko |
|
Veza za dijeljenje: https://hanglberger-manfred.de/schuldzuweisungen-gegen-eltern-kroatisch.htm
|
|
|
|
Na njemačkom jeziku: https://hanglberger-manfred.de/familientherapie-und-schuldzuweisung.htm
|
